I. osnovna škola Bjelovar

U prvome tjednu nastave učenici 6. i 8. razreda na satovima su Hrvatskoga jezika prigodnim aktivnostima obilježili  Međunarodni dan pismenosti. Služeći se internetskim izvorima, učenici su saznali osnovne informacije o UNESCO-voj inicijativi da se 8. rujna svake godine skrene pozornost na važnost pismenosti i probleme koje nemogućnost obrazovanja donosi ljudima širom svijeta. U razgovoru o toj temi, učenik 8. razreda Šimun Malčić rekao je: „Mislim da je zabrinjavajuće da čak 714 milijuna ljudi u svijetu ne zna pisati i čitati. Među njima se sigurno nalazi mnogo ljudi koji bi mogli promijeniti svijet nabolje, ali nemaju tu mogućnost. Bez obrazovanja gubi se tako mnogo talenta. Zato mislim da bi države trebale više ulagati u obrazovanje, a bilo bi dobro i da razvijene zemlje svijeta potiču razvoj obrazovanja u nerazvijenim zemljama.“ 

Učenici su osvijestili vrijednosti koje obrazovanje, a osobito pismenost, imaju u njihovim životima. „Sretna sam što mogu i znam“, rekla je učenica 6. razreda Rafaela Sikra u razgovoru o djeci s urođenim teškoćama u usvajanju čitanja i pisanja, a učiteljica Sanja Sabljak pohvalila je sve učenike i njihove roditelje koji zbog tih teškoća moraju puno više raditi i vježbati. Evo kako je u pisanom radu o ovoj problematici progovorila učenica 6. razreda Tena Blažeković: „Pisanje i čitanje je za mene uvijek bilo izazov. Mama mi je prije škole pokazivala slova, ali moja su uvijek bila grbava i ne baš oblikovana kako treba. Trudila sam se u školi bolje pisati, ali smo zaključili da imam disgrafiju. Kasnije sam saznala da to znači da moj mozak brzo radi, a ruka ide sporije. I tako sam vam ja još uvijek disgrafična. Čitanje je bilo još teže. Slova bi mi se pomiješala u glavi, a ja sam ispala i disleksična! Jako sam zahvalna što imam mamu koja je jako strpljiva. Sjedila bi satima sa mnom i učila čitanje. Učiteljica koja mi je jako pomogla zvala se Nikolina. Smatram da sam jako sretna jer je i ona bila vrlo strpljiva i davala mi uvijek dobre savjete. Za kraj mogu reći da su mi njih dvije zaista najviše pomogle!“

Promatrajući šaljive ilustracije, učenici su osvijestili vrijednost kontinuiranog usvajanja pravopisnih pravila. „Stalo mi je da pravopisno točno pišem. To je zato što ne želim ispasti glup“, kaže učenik 8. razreda Ivan Ilić. Osim o pravilnom pisanju, učenici su razgovarali i o važnosti pravilnog govorenja. U 6. b pomoćnik u nastavi uključio se u razgovor svjedočeći učenicima kako je pri zapošljavanju način na koji kandidat govori izuzetno važan.

Učenici su aktivnosti završili pišući pisma osobama koje su ih naučile čitati i pisati. Učenica Lara Kuzminović napisala je u pismu svojoj bivšoj učiteljici Jasenki Aušperger: „Draga učiteljice Jasenka, zahvaljujem Vam što ste me naučili čitati i pisati jer bez toga danas ništa ne bih mogla raditi. Hvala vam što niste odustali od mene. I kad je bilo teško, uvijek ste bili tu. Svako slovo ste detaljno objasnili, a svaku sitnicu i po tri puta ponovili i pregledali. Kada biste mi ispravili pogrešku, pomogli ste da iz te pogreške učim. Bez Vašeg poučavanja, ovo pismo ne bih mogla napisati. Hvala Vam još jednom!“

učiteljica Hrvatskog jezika Sanja Sabljak

U prvome tjednu nastave učenici 6. i 8. razreda na satovima su Hrvatskoga jezika prigodnim aktivnostima obilježili  Međunarodni dan pismenosti. Služeći se internetskim izvorima, učenici su saznali osnovne informacije o UNESCO-voj inicijativi da se 8. rujna svake godine skrene pozornost na važnost pismenosti i probleme koje nemogućnost obrazovanja donosi ljudima širom svijeta. U razgovoru o toj temi, učenik 8. razreda Šimun Malčić rekao je: „Mislim da je zabrinjavajuće da čak 714 milijuna ljudi u svijetu ne zna pisati i čitati. Među njima se sigurno nalazi mnogo ljudi koji bi mogli promijeniti svijet nabolje, ali nemaju tu mogućnost. Bez obrazovanja gubi se tako mnogo talenta. Zato mislim da bi države trebale više ulagati u obrazovanje, a bilo bi dobro i da razvijene zemlje svijeta potiču razvoj obrazovanja u nerazvijenim zemljama.“ 

Učenici su osvijestili vrijednosti koje obrazovanje, a osobito pismenost, imaju u njihovim životima. „Sretna sam što mogu i znam“, rekla je učenica 6. razreda Rafaela Sikra u razgovoru o djeci s urođenim teškoćama u usvajanju čitanja i pisanja, a učiteljica Sanja Sabljak pohvalila je sve učenike i njihove roditelje koji zbog tih teškoća moraju puno više raditi i vježbati. Evo kako je u pisanom radu o ovoj problematici progovorila učenica 6. razreda Tena Blažeković: „Pisanje i čitanje je za mene uvijek bilo izazov. Mama mi je prije škole pokazivala slova, ali moja su uvijek bila grbava i ne baš oblikovana kako treba. Trudila sam se u školi bolje pisati, ali smo zaključili da imam disgrafiju. Kasnije sam saznala da to znači da moj mozak brzo radi, a ruka ide sporije. I tako sam vam ja još uvijek disgrafična. Čitanje je bilo još teže. Slova bi mi se pomiješala u glavi, a ja sam ispala i disleksična! Jako sam zahvalna što imam mamu koja je jako strpljiva. Sjedila bi satima sa mnom i učila čitanje. Učiteljica koja mi je jako pomogla zvala se Nikolina. Smatram da sam jako sretna jer je i ona bila vrlo strpljiva i davala mi uvijek dobre savjete. Za kraj mogu reći da su mi njih dvije zaista najviše pomogle!“

Promatrajući šaljive ilustracije, učenici su osvijestili vrijednost kontinuiranog usvajanja pravopisnih pravila. „Stalo mi je da pravopisno točno pišem. To je zato što ne želim ispasti glup“, kaže učenik 8. razreda Ivan Ilić. Osim o pravilnom pisanju, učenici su razgovarali i o važnosti pravilnog govorenja. U 6. b pomoćnik u nastavi uključio se u razgovor svjedočeći učenicima kako je pri zapošljavanju način na koji kandidat govori izuzetno važan.

Učenici su aktivnosti završili pišući pisma osobama koje su ih naučile čitati i pisati. Učenica Lara Kuzminović napisala je u pismu svojoj bivšoj učiteljici Jasenki Aušperger: „Draga učiteljice Jasenka, zahvaljujem Vam što ste me naučili čitati i pisati jer bez toga danas ništa ne bih mogla raditi. Hvala vam što niste odustali od mene. I kad je bilo teško, uvijek ste bili tu. Svako slovo ste detaljno objasnili, a svaku sitnicu i po tri puta ponovili i pregledali. Kada biste mi ispravili pogrešku, pomogli ste da iz te pogreške učim. Bez Vašeg poučavanja, ovo pismo ne bih mogla napisati. Hvala Vam još jednom!“

učiteljica Hrvatskog jezika Sanja Sabljak